Znao je da je nešto propustio: bit života. Ali je o njoj sad mislio kao o nečemu tako nedostižnom i nevjerojatnom da bi žaliti za njom bilo kao da očajavaš što na lutriji nisi dobio glavni zgoditak. U njegovoj lutriji bilo je 100 milijuna srećki, a samo jedan dobitak; izgledi su mu zacijelo bili nikakvi. Kad bi mislio na Ellen Olensku, činio bi to apstraktno spokojno, kao što bi čovjek mogao misliti na kakvu imaginarnu voljenu iz kakve knjige ili slike: ona mu je bila postala komponirana vizija svega što je propustio. Ta vizija, iako blijeda i tanka, spriječila ga je da misli na druge žene.
( Edith Wharton )
[ The Age of Innocence ]
www.QuoteSweet.com