Iz tog trenutka u kome je svijet oko njega iščiio, u kome se zatekao sam kao zvijezda na nebu, iz tog trena se zebnje i obeshrabrenja Sidarta je izronio i njegovo ja se još više zgusnulo. Bio je svjestan da mu je to posljednja jeza buđenja, posljednji grč rađanja. I ubrzo je opet pustio korak, išao brzo i nestrpljivo, ne u pravcu svog doma, ne svom ocu, ne onamo odakle je krenuo.
( Hermann Hesse )
[ Siddhartha ]
www.QuoteSweet.com